Četiri stadijuma promene i rasta: Zašto uvid nije dovoljan da se promenimo?

Ponekad verujemo da je dovoljno da razumemo razloge nekog ponašanja koje nam nanosi štetu i da ćemo samim tim moći sasvim da prestanemo da se ponašamo na taj način. Ali sam uvid je tek jedan korak u ovom procesu. Na primer, uvideli smo da biramo emocionalno nedostupne partnere zato što smo odrasli u emocionalno nedostupnoj porodici. Vidimo da tu postoji obrazac i da postoji neki drugačiji način. Ali ono što nam tada nedostaje je iskustvo drugačijeg načina povezivanja. Šta je bliskost? Kako bismo se uopšte snašli u njoj? Ima još dosta toga što nam predstoji da naučimo i pre svega iskusimo. Nova iskustva nose nove informacije i ona mogu da vode ka novim ponašanjima.

Proces promene ne dešava se preko noći niti nakon par sesija. Ovo je naročito tačno kada su u pitanju stvari kao što su način na koji se povezujemo sa ljudima, način na koji vidimo sebe i kako doživljavamo svet oko sebe. Postoji jedna teorija o četiri stadijuma rasta i promene koja vodi poreklo iz sveta menadžmenta a koja može da pomogne i u razumevanju psiholoških promena poput ove koju opisujemo. Prvi put je opisana  1960 u knjizi Management of Training Programs i odonosila se na učenje novih veština a u daljem tekstu ćemo pogledati kako može da se primeni na učenje novog načina povezivanja sa svetom, pogleda na sebe, biranje partnera itd.

Četiri stadijuma promene i rasta

PRVI STADIJUM – Nesvesna Nekompetentnost

Ako smo u ovom stadijumu onda trpimo neki problem ili neko stanje i uopšte nismo svesni da postoji nešto što bi se moglo uraditi povodom toga. Nismo svesni da postoji nešto što ne znamo a mogli bismo da naučimo.

 

Na primeru biranja partnera, to bi bila situacija gde kažemo: Ja sam prosto magnet za partnere koji su emocionalno nedostupni. Kada, na primer, dođemo na terapiju i budemo u prilici da nas neko sasluša dovoljno pažljivo i brižno, može da primeti neke obrasce koji se ponavljaju a kojih mi nismo bili  svesni. Ovo se dešava svima, pa tako i terapeutima jer su i oni ljudi – i kao i svi ljudi,ni terapeuti ne vide sebe onako dobro kao što vide druge i zato je dobro imati nekoga ko nam daje prostor i sigurno okruženje da bolje razumemo sebe. U ovom stadijumu kao problem vidimo druge ljude ili mislimo da mi jednostavno ne valjamo. Mislimo kako mora da s nama stvarno nešto nije u redu kad ne možemo da radimo ono što bi želeli već postoje sile u nama koje su jače od nas. Na primer, ne možemo da prestanemo da odlažemo obaveze, da skrolujemo instagram celo veče, da ulazimo u odnose za zauzetim partnerima…

DRUGI STADIJUM – Svesna nekompetentnost

U drugom stadijumu smo došli do nekih uvida. Napravili smo prvi korak ka promeni. Sada znamo da postoji nešto što mi možemo da uradimo ali nam to još uvek deluje gotovo nemoguće. Recimo, znamo šta je okidač za naše prejedanje, ali i dalje ne možemo da odolimo tom okidaču. Znamo odakle potiče neka naša loša navika ali još uvek ne deluje da možemo nešto da promenimo

 

Ovo ume jako da frustrira! Ponekad ovde odustajemo od daljeg istraživanja ukoliko smo očekivali da će nam sam uvid pomoći. ALi važno je ostati strpljiv, sačuvati nadu jer ovo nije kraj – ovo je tek drugi stadijum. U ovom stadijumu naš najvažniji zadatak je da učimo samosaosećanje, strpljenje i da popravljamo odnos koji imamo sa samim sobom. To je ključ za dalji napredak. 

TREĆI STADIJUM – Svesna kompetentnost

Kada smo u ovom, trećem, stadijumu onda smo naučili šta nam pomaže a šta odmaže u nameri da živimo onako kako želimo. Naučili smo kako da pratimo svoja osećanja, senzacije u telu – kako da budemo u punom i svesnom kontaktu sa sobom. I to nam pomaže da živimo onako kako želimo. Učimo da imamo razumevanja kada se desi propust, učimo da je to normalno i da svako ima okidače zbog kojih neki stari obrasci mogu krenuti opet da se javljaju.  

 

Ali stari obrasci se javljaju daleko ređe i daleko su manjeg intenziteta i ne remete nam život…samo nam stvaraju povremene neprijatnosti. Naročito ako smo savladali samosaosećanje i više sebe ne krivimo i ne postiđujemo zbog povremenih grešaka. 

 

Da se vratimo na primer biranja partnera. Moguće je da nas i dalje privuku, i dalje osećamo “hemiju” prema osobama koje su emocionalno hladne, zatvorene, suprotne od onoga što znamo da želimo u vezi. Primetimo to i brzo osvestimo da je u pitanju stari obrazac. Svesno biramo da zaobiđemo takav izbor i da damo šansu nekom ko je odgovarajući za nas. Povezujemo se istinski, bivamo ranjivi i obraćamo pažnju na to da li je osoba sigurna, podržavajuća, autentična, ranjiva sa nama ili ne. Gradimo odnose koji vrede i koji nas obogaćuju.

 

U ovom stadijumu vodimo računa da li redovno pratimo svoje potrebe i odgovaramo na njih. Ako smo žedni gladni, umorni, preterujemo sa poslom ili nam se, možda, desio gubitak biće nam teže da živimo u skladu sa svojim dobrim novim odlukama. Za veliki broj problema, u redu je i dovoljno dobro da ostanemo na ovom stadijumu. Realno, niko nije uvek savršen i svima nam se desi loš dan. Dok god se trudimo da budemo svesni šta se dešava u nama i to redovno pratimo – živećemo sasvim dobro i u trećem stadijumu.

 

Klinički psholog dr Rik Henson opisao je treći stadijum na ovaj način: “To je kao da, iako znamo da smo u filmu Meri Popins, mi i dalje čujemo soundtrack za neki horor film npr Čeljusti.” Taj soundtrack može biti naš unutrašnji kritičar, unutrašnji paničar i brižnik… Biramo da ne poslušamo njegov savet i njegova predviđanja već da se povežemo sa unutrašnjom mudrošću, sa našim autentičnim glasom koji je svestan naše nove realnosti

ČETVRTI STADIJUM – Nevesna kompetentnost

Ovo je stadijum gde nam je neko novo ponašanje i novi način razmišljanja prešlo u naviku. Više ne moramo ni da se trudimo, nesvesno radimo ono što nekad nismo mogli. Na primer, intuitivno nas privlače osobe koje su emocionalno dostupne, tople, otvorene, sigurne.

 

Ni ne setimo se da sumnjamo u svoje kvalitete, potpuno smo uvereni u svoje sposobnosti. Nemamo više misli koje nas terorišu ljubomorom, brigom, strahovima…

 

Za neke stvari je sasvim u redu biti u trećem stadijumu i nije nužno a možda ni moguće biti u četvrtom. Neke naše tendencije možda ostanu sa nama zauvek, ali nam više ne kvare život i možemo da ih prihvatimo.

Kako vam se čini ova teorija i da li vam daje neke odgovore ili pomaže da formulišete nova pitanja? Pišite mi u komentarima vaša pitanja i utiske da istražujemo zajedno.